GLODAVCI
ZAMORAC
Zamorac je glodavac iz obitelji Caviidae i razreda Cavia. Ima sveukupno devet vrsta, ali je najpoznatija C. porcellus, običan zamorac.
Povijest
U engleskom jeziku poznat kao guinea pig ili cavy, ova životinja potječe od pretka Cavia cutleri, koji još obitava u Južnoj Americi.
Vrijeme njihovog dolaska na europsko tlo nije pouzdano, vjerojatno su ih tek kasnije uvezli engleski pomorci. Danas su zamorci jedno od najomiljenijih dječjih kućnih ljubimaca širom svijeta.
Zamorce su držali Inke više ili manje kao kućne ljubimce (točnije, za jelo) davno prije dolaska Europljana. Osvajanjem u XVI st. španjolski konkvistadori su ih pronašli kako slobodno trče po kućama ljudi i odnijeli u Europu, no zamorci su i dalje zadržali svoju ulogu kao hrana.
Vrste
Najpoznatiji su: engleski zamorac (sa kratkom i sjajnom dlakom), paragvajski (sa dugom dlakom) i argentinski zamorac (sa kratkom grubom dlakom).
Prehrana
Važno je napomenuti da zamorce nije uopće teško uzgajati jer je najbitnija tvar u njihovoj ishrani vitamin C koji im se mora davati redovno. Najbolje je dodavati preparat u vodu, i to u omjeru 1/2 šumeće tablete preparata vitamina C na 1/2 l vode.
Razmnožavanje
Ženka zamorca nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta ovisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodavaca. Rađaju se s dlakom, otvorenim očima, stalnim a ne mliječnim zubima, ... i već su nakon 2 dana sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno da neko vrijeme (15-ak dana) provedu s majkom zbog sticanja imuniteta preko mlijeka. Ženka može imati 3 legla godišnje, a spolno je zrela s mjesec dana, dok je mužjak spolno zreo s 2-3 mjeseca. Mužjaka nije potrebno odvajati od ženke poslije parenja, ni poslije okota, jer kod njih nije izražena pojava kanibalizma kao kod drugih glodavaca.
Važno je napomenuti da ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca. Ako se prvi puta spari kasnije od toga može imati valikih problema pri porodu, pa i uginuti. Problem je u elastičnosti zdjelice.
-------------------------------------------------------------------------------
MIŠEVI
Miševi (Mus) su rod glodavaca iz potporodice pravih miševa. Najpoznatija vrsta iz ovog roda su domaći miševi. Pored njih, ovaj rod obuhvaća još 37 vrsta od kojih su neki, kao domaći miševi, hemerofili, dok su drugi životinje koje žive daleko od ljudi, povučeno, u šumama.
Kao i većina glodavaca miševi su noćne životinje ili su aktivniji u sumrak, ali ih se naravno može sresti i po danu, osobito ukoliko ih brojčano ima više na nekom području. Miševi žive svugdje nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima kao niti u moru. Miševi u danu pojedu oko 10% svoje ukupne težine, tako da npr. miš od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane.
Osobine
Tijelo im je dugo između 4,5 i 12,5 cm, a rep je obično jednako dug kao i tijelo. Prosječno su teški oko 30 grama. Neki miševi su u ljudskom uzgoju dosegli i 60 grama. Divlji miševi imaju siva ili smeđa leđa, a na trbušnoj strani svjetlije sivo ili smeđe, a ponekad i bijelo krzno. U uzgoju su u međuvremenu postignute nebrojene varijacije boja. Rep je pokriven vrlo finom dlakom, tako da se na prvi pogled čini gol.
Anatomija i građa
Zahvaljujući činjenici da čovjek i miš dijele čak 99% gena, kao i onima o sličnosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajedničkih oblika poremećaja i ponašanja nije čudno da miš kao jedan od glavnih modelnih organizama dobiva još važniju ulogu. Miševi postaju bitni sudionici u otkrivanju tajni ljudskog genoma. Miševi su mali glodavci koji imaju potrebu stalno uzimati hranu.
Povijest
Miševi su ljudima poznati iz davnina. Odavno su prepoznati kao velike štetočine i prava napast gdje god se nasele.
Miševi kao hrana
Miševi kao hrana u prirodi služe mnoim životinjskim vrstama. Tako se danas kod uzgoja upotrebljavaju kao hrana za kućne zmije i ostale životinje.
Miševi kao kućni ljubimci
Prednosti miševa kao kućnih ljubimaca su:
* Nisu skupi u nabavi i održavanju
* Ne zahtjevaju skupu opremu
* Zabavni su i društveni kao pripitomljene životinje
Mane miševa kao kućnih ljubimaca su:
* Mogućnost prijenosa zaraze
* Noćna životinja
* Kratak životni vijek
Tu sam samo da popravim izgled jednog miša
samo se igramo
------------------------------------------------------------------------------
BIJELI RUSKI HRČAK
Bijeli ruski hrčak (Phodopus sungorus) je vrsta hrčka iz roda Phodopus.
Porijeklo vuče iz Istočnog Kazahstana i Sjeverozapadne Rusije. Vrlo su čiste životinje te vole čistiti svoje krzno. To ih vrlo često dođe glave jer ih love zbog krzna. Životni vjek im je 1 do 2 godine. Narastu 8 do 10 cm. Vrlo rijetko se prodaju kao kućni ljubimci u pet-shopovima.
Poznat je po zanimljivosti po kojoj je čak i dobio ime, a to je da tijekom zime njegovo krzno poprimi bijelu boju.
-----------------------------------------------------------------------------
PATULJASTI KUNIĆ
Patuljasti kunić je vrsta domesticiranog europskog kunića (Oryctolagus cuniculus).
Osobine
Uzgajaju se samo kao kućni ljubimci. Iste karakterne osobine kao i ostali domesticirani zečevi, sa malo više temperamentne osobine. Energetični su i osjetljivi (lako ih se može uznemiriti). Mogu biti za kuću i mogu se prilagoditi društvu kućnog psa i mačka. Vrlo su fragilne životinje i lako uđu u stres.
Hranjenje i prehrana
Konzumiraju travu, žitarice i razno sočno zelenilo. Njihov probavni sustav je slabiji od njihovih većih rođaka i mnogo lisnatog povrća poput salate i kupusa mogu im zadaviti zdrastvene probleme. Veliki udio njihove prehrane čini sijeno i sl.
Opće karakteristike
Neke od boja: crna, plava, čokoladna, jorgovan (bljedoljubičasta), čeličnosiva, vidra, srneća, ris, opal, žućkastosmeđa (zagasito), također i bijeli crvenooki (rubin) i plavooki
Masa: čistokrvni 500g-1400g; veći pripadnici vrste 1400g-1800g
-----------------------------------------------------------------------------
ZAMORAC
Zamorac je glodavac iz obitelji Caviidae i razreda Cavia. Ima sveukupno devet vrsta, ali je najpoznatija C. porcellus, običan zamorac.
Povijest
U engleskom jeziku poznat kao guinea pig ili cavy, ova životinja potječe od pretka Cavia cutleri, koji još obitava u Južnoj Americi.
Vrijeme njihovog dolaska na europsko tlo nije pouzdano, vjerojatno su ih tek kasnije uvezli engleski pomorci. Danas su zamorci jedno od najomiljenijih dječjih kućnih ljubimaca širom svijeta.
Zamorce su držali Inke više ili manje kao kućne ljubimce (točnije, za jelo) davno prije dolaska Europljana. Osvajanjem u XVI st. španjolski konkvistadori su ih pronašli kako slobodno trče po kućama ljudi i odnijeli u Europu, no zamorci su i dalje zadržali svoju ulogu kao hrana.
Vrste
Najpoznatiji su: engleski zamorac (sa kratkom i sjajnom dlakom), paragvajski (sa dugom dlakom) i argentinski zamorac (sa kratkom grubom dlakom).
Prehrana
Važno je napomenuti da zamorce nije uopće teško uzgajati jer je najbitnija tvar u njihovoj ishrani vitamin C koji im se mora davati redovno. Najbolje je dodavati preparat u vodu, i to u omjeru 1/2 šumeće tablete preparata vitamina C na 1/2 l vode.
Razmnožavanje
Ženka zamorca nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta ovisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodavaca. Rađaju se s dlakom, otvorenim očima, stalnim a ne mliječnim zubima, ... i već su nakon 2 dana sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno da neko vrijeme (15-ak dana) provedu s majkom zbog sticanja imuniteta preko mlijeka. Ženka može imati 3 legla godišnje, a spolno je zrela s mjesec dana, dok je mužjak spolno zreo s 2-3 mjeseca. Mužjaka nije potrebno odvajati od ženke poslije parenja, ni poslije okota, jer kod njih nije izražena pojava kanibalizma kao kod drugih glodavaca.
Važno je napomenuti da ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca. Ako se prvi puta spari kasnije od toga može imati valikih problema pri porodu, pa i uginuti. Problem je u elastičnosti zdjelice.
-------------------------------------------------------------------------------
MIŠEVI
Miševi (Mus) su rod glodavaca iz potporodice pravih miševa. Najpoznatija vrsta iz ovog roda su domaći miševi. Pored njih, ovaj rod obuhvaća još 37 vrsta od kojih su neki, kao domaći miševi, hemerofili, dok su drugi životinje koje žive daleko od ljudi, povučeno, u šumama.
Kao i većina glodavaca miševi su noćne životinje ili su aktivniji u sumrak, ali ih se naravno može sresti i po danu, osobito ukoliko ih brojčano ima više na nekom području. Miševi žive svugdje nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima kao niti u moru. Miševi u danu pojedu oko 10% svoje ukupne težine, tako da npr. miš od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane.
Osobine
Tijelo im je dugo između 4,5 i 12,5 cm, a rep je obično jednako dug kao i tijelo. Prosječno su teški oko 30 grama. Neki miševi su u ljudskom uzgoju dosegli i 60 grama. Divlji miševi imaju siva ili smeđa leđa, a na trbušnoj strani svjetlije sivo ili smeđe, a ponekad i bijelo krzno. U uzgoju su u međuvremenu postignute nebrojene varijacije boja. Rep je pokriven vrlo finom dlakom, tako da se na prvi pogled čini gol.
Anatomija i građa
Zahvaljujući činjenici da čovjek i miš dijele čak 99% gena, kao i onima o sličnosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajedničkih oblika poremećaja i ponašanja nije čudno da miš kao jedan od glavnih modelnih organizama dobiva još važniju ulogu. Miševi postaju bitni sudionici u otkrivanju tajni ljudskog genoma. Miševi su mali glodavci koji imaju potrebu stalno uzimati hranu.
Povijest
Miševi su ljudima poznati iz davnina. Odavno su prepoznati kao velike štetočine i prava napast gdje god se nasele.
Miševi kao hrana
Miševi kao hrana u prirodi služe mnoim životinjskim vrstama. Tako se danas kod uzgoja upotrebljavaju kao hrana za kućne zmije i ostale životinje.
Miševi kao kućni ljubimci
Prednosti miševa kao kućnih ljubimaca su:
* Nisu skupi u nabavi i održavanju
* Ne zahtjevaju skupu opremu
* Zabavni su i društveni kao pripitomljene životinje
Mane miševa kao kućnih ljubimaca su:
* Mogućnost prijenosa zaraze
* Noćna životinja
* Kratak životni vijek
Tu sam samo da popravim izgled jednog miša
samo se igramo
------------------------------------------------------------------------------
BIJELI RUSKI HRČAK
Bijeli ruski hrčak (Phodopus sungorus) je vrsta hrčka iz roda Phodopus.
Porijeklo vuče iz Istočnog Kazahstana i Sjeverozapadne Rusije. Vrlo su čiste životinje te vole čistiti svoje krzno. To ih vrlo često dođe glave jer ih love zbog krzna. Životni vjek im je 1 do 2 godine. Narastu 8 do 10 cm. Vrlo rijetko se prodaju kao kućni ljubimci u pet-shopovima.
Poznat je po zanimljivosti po kojoj je čak i dobio ime, a to je da tijekom zime njegovo krzno poprimi bijelu boju.
-----------------------------------------------------------------------------
PATULJASTI KUNIĆ
Patuljasti kunić je vrsta domesticiranog europskog kunića (Oryctolagus cuniculus).
Osobine
Uzgajaju se samo kao kućni ljubimci. Iste karakterne osobine kao i ostali domesticirani zečevi, sa malo više temperamentne osobine. Energetični su i osjetljivi (lako ih se može uznemiriti). Mogu biti za kuću i mogu se prilagoditi društvu kućnog psa i mačka. Vrlo su fragilne životinje i lako uđu u stres.
Hranjenje i prehrana
Konzumiraju travu, žitarice i razno sočno zelenilo. Njihov probavni sustav je slabiji od njihovih većih rođaka i mnogo lisnatog povrća poput salate i kupusa mogu im zadaviti zdrastvene probleme. Veliki udio njihove prehrane čini sijeno i sl.
Opće karakteristike
Neke od boja: crna, plava, čokoladna, jorgovan (bljedoljubičasta), čeličnosiva, vidra, srneća, ris, opal, žućkastosmeđa (zagasito), također i bijeli crvenooki (rubin) i plavooki
Masa: čistokrvni 500g-1400g; veći pripadnici vrste 1400g-1800g
-----------------------------------------------------------------------------