Budizam
Budizam je etičko učenje i religija čiji je osnivač Buda (sanskritski: probuđeni , prosvetljeni) po kome je ova religija i dobila ime. Buda je zapravo počasno ime indijskog religijskog i moralnog reformatora Sidarte Gautame (oko 560. p.n.e. – 480. p.n.e.) sina vladara plemena Sakja na severu Indije.
Postojbina budizma je Indija, u kojoj je i pre nastanka budizma bila rasprostranjena religija bramanizam, a koja će se kasnije u feudalnom dobu modifikovati u novu religiju, hinduizam i ponovo potisnuti budizam iz Indije.
U svojoj 29. godini Buda je doživeo veliko preobraženje. Napustio je porodicu i počeo da živi kao putujući asket. Težio je filozofsko-religijskom saznanju sveta i oslobođenju od materijalnog sveta - nirvani (sanskritski: gašenje). Nirvana je stanje duševnog mira, krajnje samoodricanje, apsolutno blaženstvo, prosvetljenje, vrhunska mudrost u budizmu, smisao života i cilj svakog vernika, prestajanje volje za postojanjem koje omogućava ponovno rađanje posle smrti. Nirvana se postiže upražnjavanjem pravila tzv. Osmostrukog puta i mogu je postići svi njudi, bez obzira na svoj društveni status ili obrazovanje. Nirvana se može opisati i kao oslobađanje od svih želja za zadovoljavanjem čula, koje su prema budizmu, izvor čovekovih patnji. Pojam “nirvana” sreće se i u bramanizmu, ali tamo nema isto značenje kao u budizmu.
Buda je svojim propovedima stvorio zajednicu pristalica i budistički monaški red. Suština njegovog učenja je u tzv. četiri plemenite istine: o patnji , o uzroku patnje , o ukidanju patnje , i o plemenitom osmostrukom putu ka ukidanju patnje. Njega čine:
1. Ispravno razmevanje (četiri plemenite istine) 2. Ispravna misao (odluku da se svoj život usmeri pravim putem) 3. Ispravan govor (bez laganja, neopravdanog kritikovanja drugih, uvredljivih reči, ogovaranja) 4. Ispravno delovanje (sleđenje pet pravila morala) 5. Ispravno življenje (zarađivanje za život tako da se ne ugrožavaju druga živa bića) 6. Ispravan napor (izbegavanje svih loših misli, onih podstaknutih mržnjom, zavišću i pohlepom. Nastojanje da se što duže održe misli ispunjene blagonaklonošću i ljubavlju) 7. Ispravna sabranost (postati što više svestan svih stanja i procesa u telu, svojih osećanja i misli) 8. Ispravna koncentracija (duboka koncentracija put je do jednog višeg stanja svesti koje se naziva prosvetljenje).
Za razliku od hrišćanstva budizam nema božije zapovesti, zbog čijeg će kršenja čovek biti kažnjen, već postoji pet preporuka kako da svoj život poštedimo patnje. Te preporuke su: (1) uzdržavaj se od ubijanja živih bića, (2) ne uzimaj ono što ti nije dato, (3) ne vrši preljubu, (4) ne laži, ne ogovaraj i ne vređaj druge i (5) ne uzimaj alkohol, droge ili bilo kakva druga sredstva koja menjaju jasnu svest.
Budizam uči da se bića preporađaju iz jednog u drugi život, u krugu koji se naziva samsara, ali on ne propagira verovanje u seobu duša (verovanje da se duša posle smrti tela seli u novo telo-čoveka, životinje ili biljke). U njegovoj analizi sastojaka bića nema mesta za dušu, već je svako biće sastavljeno od pet elemenata: telo, osećaj, opažaj, voljni postupci i svest. Ono što povezuje biće iz sadašnjeg i budučeg života jeste tek akumulirana energija voljnih postupaka karma (karma). Ta energija je neuništiva i ona mora kad-tad doneti svoj plod, u sadašnjem ili budućem životu. Moralno ispravni postupci, u skladu sa već pomenutih pet principa, koji su temelj, ali ne i potpuni opis moralnog ponašanja, donose sreću kao svoj plod. Nemoralni postupci za svoj plod neumitno imaju patnju. Svaki postupkom (misao, reč i telo) stvaramo novu karmičku energiju i ono što je boji kao pozitivnu ili negativno jeste isključivo namera koja stoji iza tog dela. Neistreiranom umu je jako teško da otkrije prave namere svojih postupaka, jer um vrlo vešto i najsebičnije namere može da zaodene u odoru nesebičnosti. Otuda je izuzetno važan jasan uvid, do kojeg jedino može da dođe smiren i fokusiran um. Tu je uloga meditacije, kao discipline negovanja pažnje.
Podela budizma
U trećem veku pre nove ere pod carem Ašokom (272 - 237. p.n.e.) budizam je postao državna vera u Indiji. Ubrzo je počeo da se širi i da se menja. Razlikujemo tri osnovne grane budizma: teravadu (južni budizam) , mahajanu (severni budizam) , i tantrizam (sanskritski: ono što se širi), koji je po nekima samo ogranak mahajane, i koji sadrži izvesne elemente hinduizma.
Teravada među današnjim budističkim školama najbliža je izvornom Budinom učenju, koje je sačuvala u kanonu tekstova pisanih jezikom pali. Proširila se na Šri Lanku, Mjanmar, Tajland, Laos i Kambodžu. Ideal joj je neteistički pojam stanja blaženstva (nirvana), koje je moguće postići jedino individualnim naporom, svako za sebe. Učitelji su samo ti koji pokazuju put.
Mahajana je rasprostranjena na Tibetu, u Kini, Koreji i u Japanu. To je liberalnija i više teistička grana budizma, koja je sem pali kanona tekstova razvila i ogroman korpus svojih dela pisanih najviše na sanskritu. Sklonija je društvenoj brizi i kroz svoj ideal bodisatve izražava težnju ka spasu svih bića.
Treba spomenuti i lamaizam (tibetanski: lama-učitelj), izmenjeni oblik budizma, rasprostranjen na Tibetu. Lamaizam je hibrid filozofije budizma i verovanja u demone i čarolije. Poglavar lamaističke crkve je Dalaj-Lama koji je u isto vreme i svetovni poglavar Tibeta. Sadašnji, četrnaesti Dalaj-Lama postavljen je na presto 1939. godine. NR Kina je okupirala Tibet 1959. i od tada, Dalaj-Lama je živeo u izgnanstvu, sve do nedavno, kada se vratio na Tibet. Osnivač lamaizma je indijski monah [[Padma Sambhavi]] koji je 747. godine došao na Tibet, a reformator lamaizma je Cong Ka Pa (1356. – 1419.). U peridu od trinaestog do šesnaestog veka budizam se proširio na Mongoliju i evropski deo Rusije.Posle drugog svetskog rata lamaizam je u opadanju.
Rasprostranjenost
Iako je nastao na indijskom tlu, danas u Indiji ima svega oko 300 000 budista. Ipak, po podacima iz 2001. godine u svetu ima čak 376 000 000 budista što čini 6% svetske populacije i čini ga četvrtom po broju vernika religijom na svetu, odmah iza hrišćanstva, islama i hinduizma. Budizam je rasprostranjen u Indokini , na Tibetu, u Koreji, Japanu, Mongoliji, Kini. Poslednjih decenija budizam stiče sve više pristalica u Evropi i Americi.